MOJI LINKOVI


O meni

Dakle, ja sam jedna cura, vesela, emotivna, optimistična, pozitivna, ambiciozna i uporna ... Sanjar, perfekcionist... Imam 18 godina i idem u 4. razred opće gimnazije.


Baksuz u ljubavi -.-

Ateist sam.
Ako bog želi spriječiti zlo, a ne može, onda nije svemoguć...Ako može, a ne želi, onda je zao...Ako može i želi, otkud zlo?...Ako niti može niti želi, čemu ga zvati bogom?

Naj predmeti : hrvatski, filozofija:)

Najgori predmeti : matematika, tjelesni,fizika, kemija,:(

Slušam : najviše narodnjaci, malo domaće, ex Yu rock, house

Naj bend: Elitni odredi, Opća opasnost, Replica, Radio Luksemburg

Naj pjevači : Bruno Mars,Pitbull,Željko Joksimović, Željko Samardžić, Jovan Perišić, Balašević...

Naj pjevačice : Melanie Fiona,Adele,Inna, Aleksandra Radović...

Naj sport : već pet godina sam luda za rukometom, jednostavno ga obožavam i ne mogu zamislit život bez njega. Navijam za CO Zagreb :) I za Dinamo, iako baš ne pratim nogomet


Naj sportaši : Ivano Balić , Domagoj Duvnjak, Marino Marić <3 Slatkiši moji :)

Budućnost : želim studirat razrednu nastavu ili povijest ili logopediju ili kroatistiku ili glumu..

Naj knjige :Puhač stakla s Murana, Anneina pjesma, Samo jedan pogled, Matildin posljednji valcer, Žena koju je volio prije mene, Sanjanje, Princ na bijelom konju, Gospa od badema, Kći Lotrščaka, Grička vještica, Plameni inkvizitori, Povratak, Alkar , Otok,Sjena vjetra, Put soli, P.S.-Volim te, Na kraju duge...ima ih puno, puno...

Volim : rukomet, obitelj, prijatelje, glazbu,ljeto, more, Vir - Šepunatku, modu,
ples, glumu, čitanje...

Ne podnosim: nepismenost, ulizivanje, instalatere, dosadu, zimu, Justina Beibera, profesoricu iz fizike,kašnjenje, Onura i Šeherezadu....

Životni moto : Ne postoje neosvojive tvrđave postoje samo loši napadači.

Panta rei!


Ne dam mašti da tek tako nestane,
Ne dam djetinjstvu da prestane.
Zato moram sanjati
I putovati.
Na sretnom mjestu gradim dom,
Bar u snovima sam svoj na svom.
Na sretnom mjestu gradim dom,
Bar u snovima je sve po mom... :)

Djeluj samo po onoj maksimi za koju ujedno možeš željeti da postane opći zakon. Djeluj tako da čovječanstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakoga drugog, u svako doba upotrebljavaš ujedno kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo.
Immanuel Kant

Counter.

31344

Skin preradila:

UnknownPrint

? Postovi.

18.12.2012.

Sex, drugs and cajke - dobrodošli u visoko društvo!

U zadnje vrijeme upala sam u društvo gradske elite, ono, creme de la creme. Budući da mi je frendica u vezi sa sinom najimućnijeg gradskog odvjetnika, zvala me par puta da idem van s njima i njihovom ekipom van. Znam da vam vjerojatno ove prve dvije rečenice zvuče umišljeno, ali ne brinite, nimalo mi se ne sviđaju ti ljudi i njihov način života. Dođem sinoć do njih u kafić, izvadim pare da platim cedevitu, kaže mi konobar da je plaćeno. Na stolu Marlbora kolko hoćeš, a advokatov sin raspreda o tome kak je već pripremio 100 eura koje će na dočeku nove godine davat sviračima. Slavimo nas 15-ak u hotelu. Zašto slaviti u kafićima kao običan puk? Nakon par tjedana kolko se družim s njima, vjerujte da mi je već muka od svih njih, njihove uzvišenosti i prenemaganja. Istina je da su me odlično prihvatili, ali istina je i to da se ja nikad neću osjećati da sam uistinu dio njih, da pripadam toj ekipi. Jer nemam parfem od 900 kuna, mobitel od 10 000 kuna, markirani šal iz Beča, jer nisam u stanju popiti 16 pelinkovaca u jednoj večeri i jer sam, gle defekta, sa 18 godina još uvijek djevica. Niti imam želju biti jedna od tih snobova. Svi oni studiraju pravo, i to u Banja Luci i jednog će dana naslijediti svoje očeve u odvjetničkim uredima. I dan danas se po gradu prepričava anegdota koja se dogodila u restoranu na slavlju od prije par godina. Otac frendičinog dečka pitao je vlasnika restorana koliko mu koštaju svi tanjuri. Vlasnik je odgovorio da koštaju 2 tisuće kuna, na što je gospodin odvjetnik izvadio te novce iz džepa, naredio da mu ih donesu i lijepo lupao jedan po jedan. Čisto onako, za svoju dušu. Totalno bahaćenje. Fuj. I sad u subotu je u kafiću razbijeno 20- ak čaša. Uglavnom se lome na "Žaliće kafane". Ima još jedna anegdota koju su ispričali meni i frendici, al to ću zadržat za sebe. Previše je intimno i previše prljavo. Svima njima je bitan samo seksi sve zezancije su na tu temu. Na primjer, taj dečko iskazuje romantiku i nježnost prema mojoj frendici riječima "Vidi male što je dobra, koje guzove ima." Sirovo i primitivno. A njoj je to slatko i smiješno. Ma fuj. Spetljala sam se u subotu s jednim likom iz tog društva. On cijelo vrijeme sjedi pored mene i znam da mu se sviđam, ali kao mrtvo puhalo, ništ ne poduzima. A frendica i njen dragi nam cijelo vrijeme govore da krenemo u akciju. Kad sam se već umorila od njegove mlitavost jednostavno sam ustala sa stolca i poljubila ga. To mi je prvi put u životu da sma ja nekog prva poljubila. Lik je totalno čudan. Bili smo cijelo to veče zajedno, poslije se nismo čuli nit ništa. U početku je bio skroz ukočen, al poslije se previše opustio. Al i tako ne želim ništa više s njim. Objasnili smo dvije stavke iz naslova, ostaju još droge. Koliko sam čula, ima i toga. Nisam se uvjerila na svoje oči (ni ne budem), ali ne bi me čudilo. Kad bih bila proračuntala i kad bih imala sponzorušarskih sklonosti, bila bih oduševljena takvom ekipom. Ali nisam, pa mi se gade i odlučila sam se maknuti što prije od njih. Svjesna sam da bi mi veze s tako utjecajnim ljudima mogle biti korisne u daljnjem životu, ali nisam takva i ne želim na taj način nešto postići. Jedino u što sam uvijek vjerovala su rad i upornost. "Nek se bogati k'o o tom sanja Jer nije sretan k'o puno ima, sretan je onaj tko malo treba, ne da se sreća zlatom kupiti Sva blaga svijeta ništa ne vrijede, Jadan je onaj kog' vrag zavede pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema..."

01.11.2012.

Blizina je ime na usnama kad tela ne mogu bliže...

Prije točno tri mjeseca sam upoznala u busu onog predivnog dečka s kojim se i dan danas čujem :)Ponekad je teško trpjeti tu daljinu i sve te kilometre, stotine njih koji me dijele od njega... I priznajem, znam biti užasno ljubomorna, svako malo provjeravati jel odgovorio, naživcirati se ako nekoj drugoj curi nešto lajka... Tješim se da je to zato što je tako daleko... Znam da pretjerujem, baš sam kroz razgovor s frendicama zaključila da sam stvarno previše ljubomorna, ja i on uopće nismo u vezi (još). Trebali bismo se vidjeti za nekih mjesec i pol i ne mogu dočekati da ga konačno vidim uživo, drugi put u životu. Uvijek me nekako strah da neće odgovoriti, da će se prestati javljati iz čista mira kao i svi prije njega... Znam, dokazao je milijun puta da je drukčiji od svih ostalih, dopisujemo se već tri mjeseca, što je duplo duže od moje najduže veze, ali svejedno se ne mogu otarasiti te bojazni... Kad ti jednom srce slome, ne vjeruješ nikome... On uvijek odgovori i uvijek je tu i predivan je... Savršen je, zato se i bojim da će nać neku ljepšu, bolju od mene... Ma da me frendice uvjeravaju da on želi mene baš takvu kakva jesam... Stvarno se trudim biti najbolja što mogu, nisam mu nikad ni za što prigovorila, on je jednostavno predobra prilika da bih ga otjerala svojom iracionalnom ljubomorom... Da ga vidim uživo, sve bi bilo lakše... Još samo mjesec i pol, mogu ja to... Tri mjeseca s njim u isto vrijeme su i tri mjeseca bez njega... Nije kraj mene, ali znači mi više od mnogih koji jesu... Čudna je naša priča... Ali lijepa. I sretna. Zasad. Sama sam kriva što kompliciram, što i u njemu predviđam sve one loše scenarije od prošlih veza... Ali, definitivno, ne mogu reći da nisam sretna. Jesam, stvarno :) Vjerujte, nema sretnije osobe od mene kad dobijem njegovu poruku, ili kad mi stavi srce u poruci, ili kad me nazove draga ili nadimkom koji mi je on smislio i kojim me samo on zove, to mi je nešto najslađe :D Jedva čekam ga konačno vidjeti... Bubica moja...

12.10.2012.

... ti u jednom gradu, ja u drugom sam, i noći bele, loš znak, jer pada mrak, a kilometri me od tebe dele...

Predprijave za maturu predane. Lista fakulteta u izradi. A ja? Ni sama ne znam što ću ni gdje ću. I baš se osjećam nekak frustrirano zbog toga. Bilo bi lako da nisam zaljubljena. Tad bih bila sigurna da želim studirati logopediju u Zagrebu. Al tu ima jedan faktor koji ne mogu zanemariti, a to je ON, dečko iz prošlog posta. I dalje se dopisujemo, već dva i pol mjeseca i divan je prema meni, obožavam ga :D Al problem je taj što on nagodinu ide na magisterij u Rijeku. A ak ja upišem fax u Rijeci, bit ćemo dvije godine tamo zajedno i on će se vratit doma u Osijek. I šta onda? A ak upišem u Osijeku, on će prve dvije godine bit u Rijeci i opet ćemo bit razdvojeni. Dobro znam koliko vam ovo zvuči nerazumno, znam, čula sam milijun puta kako ne trebam birati faks prema tome u koga sam zaljubljena, jer su ljubavi prolazne, bla, bla... I svega toga sam ja svjesna, al kad ni sama nisam sigurna koji faks zapravo želim, čime se želim baviti do kraja života... Zavidim ljudima koji su od još od osnovne sasvim sigurni u svoj životni poziv... Mene zadnjih godinu i pol najviše drži logopedija, ali nisam sigurna da je to baš ono što želim... U užem izboru su mi i učiteljski, predškolski odgoj, socijalni rad, hrvatski jezik, pedagogija... Ovisi di ću upast... Zagreb tako ne želim... Svi se otimaju da odu tamo, a ja nikad nisam voljela taj grad... Čak i prije nego što sam upoznala Njega, više me privlačio Osijek... Ne znam, ne znam, ne znam!... Inače, prošli vikend sam postala punoljetna, fešta je bila predobra, skupili su se skoro svi ljudi koje stvarno volim, zabavili smo se, pili, plesali i baš je bilo dobro :) Pogotovo kad usporedim s lanjskim rođendanom, ovaj je stvarno bio odličan. Da, među prvima mi je čestitao i ON, predivna slatka objava na zidu, rastopila sam se kad sam to vidjela :)Stvarno ga želim vidjeti... A to će teško biti moguće prije Božića... Nedostaje mi... Znam, vidjela sam ga jednom u životu, al kroz ova dva i pol mjeseca smo se stvarno zbližili i povezali... Da, čak sam ga pitala da mi bude pratnja za maturalnu, i, ne biste vjerovali, pristao je :) Baš me zanima što bi ostali suputnici iz busa rekli da to znaju :D Sasvim nevjerojatna i neobična priča, u koju, eto, ne bih povjerovala da mi je netko to prije dva i pol mjeseca pričao. Ali da, istina je, i tako nešto predivno se događa baš meni :))

24.09.2012.

Jer dogodila se ljubav za kakvu nikad niste čuli! :)

Pa, kao što naslov kaže... :D Ovako. Upoznala sam ga u autobusu. 1.kolovoz, povratak s mora. Mama, kumca i ja. Čim je sjeo na sjedalo s druge strane i skinuo sunčane naočale, znala sam - to je najzgodniji dečko kojeg sam ikad vidjela. Ima predivne zelene oči, savršen osmijeh, ma ne mogu vam to opisati. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bih se i ja njemu mogla svidjeti. Ne u staroj trenirci, krepana od vrućine i bez trunke šminke. Ali jesam. Sjedeći u busu, razmišljala sam kako vjerojatno nikad neću saznati ni kako se zove i da se vjerojatno nikad više nećemo vidjeti. Ali, zahvaljujući poduzetnosti moje mame, koja je u njemu odmah prepoznala potencijalnog budućeg zeta, saznala sam njegovo ime, prezime, godine (21), odakle je, gdje studira, što studira... :) Mama je sjedala bliže njemu, ja se nisam mogla derat preko cijelog busa xD. I normalno, dodala ja njega na fejsu sljedeće jutro. Mislila sam da će mi srce otkazat kad mi je lajkao i komentirao sliku. A tek kad mi je nakon dva dana poslao poruku... Nisam mogla k sebi doć od sreće :D I eto, sad se dopisujemo skoro dva mjeseca i mogu reći da sam najsretnija cura na svijetu :) No, kako ne bi sve bilo savršeno, dijeli nas 200 kilometara kad je kod kuće i 400 kad je na faxu. No i to je samo privremeno jer nagodinu dolazim studirati u njegov grad. Danas lomim prste jer polaže mehaniku i stvarno se nadam da će uspjeti. I on je meni uvijek podrška, ne mogu vam opisati koliko je bolji i drukčiji od svih dečkiju koje sam upoznala do sad. Uvijek mi uspije izmamiti osmijeh na lice, toliko je divan, brižan i pažljiv, njegove preslatke male geste i porukice za laku noć me uvijek uspiju rastopiti... Dovoljno mi je da me nazove "dušo" i ja sretna cijeli dan :D Jer me nitko prije nije tako zvao. Možda dođe, ako uspije na moj rođendan sljedeći tjedan. Priznao mi je da mu se sviđam, da nisam kao ostale cure, a iz istog razloga se i on meni sviđa. Što bi Balašević rekao, samo retki nađu retke... :) Vidjeli smo se jednom u životu, a tako sam se vezala za njega, ne mogu zamisliti dan bez njegovih poruka...Tako bih ga voljela vidjeti opet uživo... Čekat ću koliko bude potrebno... Vjerujte, takvog dečka se isplati čekati, takav se ne pronalazi svaki dan... Onog dana u busu, htjela sam da vožnja što duže traje, nisam mislila da ću ga ikad opet vidjeti... Nisam mogla ni sanjati da će se naša priča ovako razvijati, da će naša priča uopće i postojati... Ali da, život je čudo, ko zna šta nas čeka :) Njegove poruke mogu postići da u ponedjeljak u pol 7 ujutro, kad imam prva tri sata matematiku, pjevam "Niko se ne smije kao ti... Niko nema ljepši osmijeh od tebe... :)" Onda vam je jasno koliko mi znači :D Nikad ne bih vjerovala da ću baš u busu upoznati dečka u kojeg ću se zaljubiti, ali eto. Jesam, i sretna sam :D On je stvarno predivno odgojen i pošten, boljeg dečka ne mogu ni zamisliti. Pravi dokaz da nisu svi isti i da pravi muškarci još uvijek postoje. Znam da nikad ne bi iskoristio curu jer stvarno poštuje ženski rod. Mogla bih satima pisati o njemu... Nevjerojatno mi je to kako je spreman preći toliko kilometara samo da me vidi... Ali, da, i ja bih to prešla zbog njega. I više da treba ;) Stvarno ne znam što bih bez njega, nikad mi se nitko nije toliko svidio i nikad se nijedan dečko nije tako prelijepo ponašao prema meni :) "On je moj razlog, u stvari... Moja mala unikatna dragocenost u zalagaonici ovog ludila..."

16.07.2012.

... Kako da ljudi nauče, i da im pod kožu uđe, kada se ljubi domaće, da se ne mrzi tuđe...

Ništa me ne može izbaciti iz takta kao netolerancija i netolerantni ljudi. I nacionalisti, naravno. U našem gradiću se i ovog ljeta skupila naša ekipica s prostora bivše Juge, moja super frendica iz Bosne, jedan sladak dečko iz Srbije s kojim nešto mutim... I svi se super slažemo bez obzira na to tko je odakle. I pričam ja to jednoj frendici iz Slavonije, kako mi se svidio taj dečko iz Novog Sada, ona onak sva šokirana - kao, njoj starci nikad ne bi dopustili da bude sa Srbinom... I pita me šta moji kažu na to. Onak, moja mama je Srpkinja i naravno da je oduševljena. Uostalom, moji starci su stvarno tolerantni i ne bi im smetalo ni da mi je dečko Kinez, ako je u duši dobra osoba.  Neki ljudi, poput te cure, to očito ne shvaćaju. Sve je to stvar odgoja. Ja sam odgojena da sve poštujem i da nikad ne prosuđujem ljude prema nacionalnosti, vjeri, rasi... Jednostavno obožavam upoznavat nove ljude iz različitih krajeva, drukčije kulture... Tako mi je preslatko kad mi taj slatkiš iz Srbije napiše "gde si", "lepo spavaj"... Presladak mi je taj njegov naglasak, divno zvuči... I ne mogu razumjeti onakvu zatucanost... Napiše meni ta ženska kako mrzi i Muslimane jer su druga vjera, a ona ne smije izdat svoju katoličku... Prema tome, bilo bi logično da mrzi i Židove, hinduiste, budiste, samo zato što nisu katolici...Nisam znala bih li se smijala ili bi plakala... Ma, zgražala sam se... Ona će izdat svoju katoličku Crkvu (pod kojom ja podrazumijevam svećenike pedofile, sumnjivo gomilanje novaca i spaljivanje vještica), ako se bude družila s Muslimanima. Majko mila. Stvarno su joj starci isprali mozak. Nije ona toliko kriva koliko oni. Ja nisam vjernica, ali Daychi, moja super frendica je svake nedjelje na misi. Jesam li time izdala svoje ateističke stavove? Hahaha. Ne podržavam Crkvu kao instituciju, ne vjerujem ni u jednu religiju, već u znanost i razum, ali nemam ništa  protiv ljudi koji vjeruju i naravno da ću se družiti s njima ako mi je ugodno u njihovom društvu. Uvijek mi je zanimljivo čuti i argumente protiv svog stava, ako su dobri i čvrsti. Naravno da neće moći promjeniti moj stav, ali uvijek volim čuti i drugu stranu, drukčije stajalište. Kad mi je sinoć ta ženska pričala te nacionalističke gluposti, kosa mi se dizala na glavi, tlak mi je skočio na 250. Kako zatucanih ljudi ima... Ona smatra da su svi Hrvati dobri samo zato što su Hrvati... Svaka nacija ima i svoje luđake, negativne ličnosti kroz povijest, to je jednostavno tako... Milijun puta sam pisala koliko su glupe i nepotrebne te nacionalne podjele uzrokovane ratom, čovjek je čovjek bio on Srbin, Hrvat, Talijan ili Afrikanac! I nisu mi jasni ljudi koji to ne shvaćaju.Ako se družiš sa Srbima, ne znači da ne voliš Hrvatsku,  iako dosta njih to tako tumače...  .. Ja sam i tako iz miješane obitelji, no, čak i da nisam, ne bih imala ništa protiv drugih vjera i nacija. Sinoćnje nebuloze te ženske su me stvarno izbacile iz takta, nemam živaca za toliku količinu gluposti, zaostalosti i zatucanosti. Okej, možda će vam ovaj post biti naporan za čitanje, pogotovo zato što sam o tome već pisala,  možda se zamaram oko tema oko kojih ne bih trebala, ali morala sam izbacit ovo sve što mi se vrtilo po glavi. Pusa.

08.07.2012.

Ne mogu ti biti ljubav, već kraj sebe imaš jednu, zar to nije ona prava... Ne umem da budem druga, na prvom sam mestu sebi, mada đavo nikad ne spava....

Eh, pazite šta mi se sinoć dogodi. Izišle ja i frendica iz Bosne van. Malo po kafićima, i onda u disko. I tamo sretnem  svog bivšeg dečka, s kojim sam bila prije dvije godine. Bili smo nekih mjesec dana zajedno, bilo mi je lijepo s njim. I ostali smo u stvarno dobrim, prijateljskim odnosima, uvijek popričamo kad se vidimo, zezancije i tak to. I tako sinoć on mene pita hoćemo bit tu veče zajedno. To me skroz iznenadilo, zbunilo, ja onak - pa možda, mogli bi... Znam da je on bio jako dugo s jednom curom, al nisam bila sigurna jel još uvijek  s njom. Pretpostavljala sam da nije kad me pitao da budem s njim, al svejedno sam pitala, za svaki slučaj. Ko što naša profesorica sociologije voli reć - Neznanje nas ne spašava od krivnje. I, na moje veliko iznenađenje, rekao je da su još uvijek zajedno! Ostala sam šokirana, htio ju je prevarit samnom! Malo kasnije smo otišli sjest ispred diska na klupe, nešto malo pričali, rekla sam mu da bih bila s njim, ali da mi je glupo zbog njegove cure. Onda je glumio da je tužan, to mi je nešto najslađe na svijetu, taj pogled njegovih zelenih okica... Ali zadržala sam razum, što je sasvim neobično za mene, jer se inače uvijek vodim srcem. Kad me pokušao poljubilti, a falilo je tek pola centimetra, samo sam rekla njezino ime i odmaknula se. Teško mi je to palo, stvarno sam htjela opet biti s njim i opet osjetiti njegove usne na svojima, ali da budem razlog prevare? Ne, hvala. On je samo ustao, okrenuo se i otišao unutra, uzalud sam trčala za njim, vikala da stane i ispitivala jel se ljuti. Inače u takvim situacijama zanemarim i najmanje zrnce razuma, pa se poslije kajem, pa uvijek ispadne skandal. Barem sam naučila lekciju i počela slušati razum. Nikad ne bih mogla biti ona s kojom će dečko prevariti svoju curu. Iskreno, ne razumijem žene koje pristaju biti nečije ljubavnice, imaju li one i trunku ponosa? Zavaravanje, život u laži, skrivanje, potajno nalaženje, a ljubavi nigdje. Ne vidim ni malo smisla u svemu tome. Da, ostavit će ženu zbog tebe. Moš mislit.

Inače, onaj lik koji mi se upucavao, a s kojim ne želim bit -  dopisivala sam se s njim još malo ovih dana, jutros sam mu napisala da ne želim ništa više od prijateljstva. Povrijedilo ga je to i žao mi je, ali šta ja mogu. Bolje i to nego da gaji lažne nade, ja se i tako nikad ne bih zaljubila u njega. Ili s nekim kliknem na prvu, ili ne kliknem. Treće mogućnosti nema.

Vratila sam se u prošli petak s maturalca, bilo je savršeeeeeno :) Trajalo bi predugo da sve pišem, uglavnom, upoznale smo predivne, preslatke dečke, stvarno smo se sprijateljile s njima. Nahodali smo se obilazeći znamenitosti, bilo je baš zanimljivih stvari, ali i stvarno bespotrebnih. Naveče tračanje, igranje pokera i pričanje horor priča s cimericama, spavanje samo 4 sata svaku noć... Jednom smo se čak uspjele izgubit kad smo se vraćale iz izlaska, haha. No ipak smo uspjele nać hotel. U sobi sam bila s još tri super cure, s jednom od njih prije nisam bila dobra, al sad smo si stvarno super. To je ona cura s čijim bivšim dečkom sam bila zimus, onaj s kojim nisam znala na čemu sam, pa sam ga sjebala. On nam je bio glavna zajednička tema, najviše smo o njemu pričale. Ona me tad ogovarala, no sad kad smo se bolje upoznale, stvarno smo se sprijateljice, uvidjela sam da je stvarno super cura. Inače, maturalac je bio stvarno nevjerojatno i predivno iskustvo, vidjele smo svašta, zabavile se kao nikad, upoznale nove ljude, mjesta... Al zadnjih dana mi je već počeo falit moj grad i moja obitelj :D Hehe, eto toliko od mene za danas, stvarno sam se raspisala. Uživajte mi, pusa :)

21.06.2012.

Hajdemo u planine, jer tamo nema zime! :)

I tako preksutra, još prije zore, krećem na ja maturalac :) I dok svi normalni razredi idu u vrućinu Španjolske ili Tunisa, mi idemo u Alpe. Te švapske zemlje, što bi rekao moj frend, Austrija i Njemačka, i na kraju Italija :) Ali ne, ne idemo planinarit, idemo gledat hrpu dvoraca, jezera, grobnica, gradskih vjećnica, muzeja, katedrala... Znači, slobodnog vremena skoro ništa, prvih pet dana ga uopće nemamo, samo zadnja dva, i to s naglaskom na KRAĆE slobodno vrijeme.Al smjet ćemo izlazit navečer. Naravno, ne svaku večer i ne dugo.  Ma bit će super, samo da je ekipa malo bolja, al bit će dobro i ovak. Nosim 400 eura, ali u glavi sam si zabrijala da ću, ako to bude moguće, 100 vratit doma, da imam šta trošit na moru ili da pridonesem plaćanju smještaja tamo. Jer odlazak na more je ove godine malo nategnut zbog financija, no ipak sam uspjela nagovorit svoje da idemo. Ove godine imamo fakat puno toga - moj maturalac, dvoji svatovi, kumstvo na krizmi, preuređivanje kuhinje, babine, moj 18. rođendan...Moram poslat 10-ak razgledanica, nakupovat suvenira, sebi, kumama, sestričnama...I čokolade, obavezno, puno, puno čokolada!  Inače, što se ljubavi tiče, opet komplikacije. Opet! Sad jedan lik, godinu mlađi hoće bit samnom, ja se već danima tu premišljam, kalkuliram. Jer poznajem sebe - ako s nekim ne kliknem na prvu, znam da nikad ni ne budem. I poljuljalo me to što sam nedavno srela bivšeg, ono na krizmi, vratilo mi se sve to što je bilo... I shvatila sam da nisam imuna na njega, koliko god uvjeravala sebe da sam ga preboljela, nije mi bilo svejedno kad sam opet vidjela te plave oči... Znam da je ovaj novi koji mi se upucava dosta dobra prilika, al ne vrijedi mi to, kad mi srce pokraj njega ostane sasvim mirno. A on već mjesec dana ludi zamnom, ja ga vozam...  Sve frendice mi kažu da je on super dečko i svima im je rekao da mu se sviđam, ali ne znam... Kod prave ljubavi nema mjesta takvom kalkuliranju... Ne želim ga povrijediti, ali ne mogu biti s njim samo iz obzira, na temelju jedino nekih mlakih prijateljskih osjećaja... I opet razbijam glavu... Mislim, glupo je počinjat vezu na početku ljeta, kad je na vidiku toliko avantura, novih dečkiju, izlazaka, subota... Poznavajući svoj avanturistički duh, teško bih ostala vjerna nekom koga ne volim.... Nisam nikog dosad prevarila, ali ne znači da ne bih ako mi se pruži prilika i ako ne volim dečka s kojim sam u vezi, Naravno da, ako ga volim i ako mi je stalo do njega, ne bih to nikad, nikad napravila. Čemu onda uopće biti u vezi s nekim tko mi ne znači... Ne znam... Ah, moje filozofije.. Baš sam zakomplicirala sad... Ma komplicirano je samo po sebi... Još ću razmislit, ali sve više mi se čini da neću biti s njim, ne mogu lagati i sebe i njega, više je fer da ga odbijem nego da ga zavaravam... No on je stvarno uporan i lud zamnom... No i tako me neće biti tu na mom Balkanu tjedan dana, možda u Alpama dođem do nekih novh zaključaka :) Pusa :D

13.06.2012.

Srela sam te posle dugo dana, tebe što si značio mi sve, lepši nego ikada i sam, a taman mi rane zarasle...

Vidjela sam si u nedjelju bivšeg. I nije mi bilo nimalo svejedno. Ruke su mi se tresle stvarno jako, srce lupalo kao ludo... Normalno da su mi se vratila sva ona prekrasna sjećanja i svi osjećaji koje sam pokušavala potisnuti. Ponašali smo se prijateljski. Mislim, ne ono baš kao najbolji prijatelji, malo hladnije, ali skroz korektno. Čak smo i jedan ples otplesali zajedno. Baš sam se tad sjetila one pjesme "Could I have this dance for the rest of my life...", i, da, stvarno sam željela imati taj ples za ostatak života... A drago mi je da sam ga srela, čak i nakon svega što sam prošla zbog njega. Bilo je to na krizmi njegove sestrične kojoj sam bila kuma. Upoznala sam i njegove starce, stvarno su super ljudi, fora, za zezanciju. Na krizmi mi je bilo prelijepo, bila sam tip top sređena, i moja kumica također, naplesale smo se, najele, ismijale, izbrbljale i baš nam je bilo super. Jedan od najboljih dana u mom životu. Naveče smo gledali tekmu i izgubila sam okladu što sam se kladila sa svojim nekadašnjim šogorom. Dužna sam mu čokoladu sad. Hehe. Još samo dva dana (i to polovična) u školi, pa onda praznici. Ne mogu vjerovat kako mi je brzo prošla ova školska godina, nevjerojatno. Kao da je još jučer bio rujan, a sad već praznici. Sve ocjene su mi zaključene, i, kao što kod svakog zaključivanja kažem - nije loše, al moglo je i bolje.  Nije da imam baš neke inspiracije za pisanje, al eto, pošto konačno imam vremena, reko` bilo bi vrijeme da vam se malo javim. Uživajte mi, pusaaa ;)

01.06.2012.

:/

Gnojna angina. To jest, njezin početak. Današnja dijagnoza moje doktorice. Tako da mi je od svih divnih planova za vikend preostalo samo ležanje u krevetu, koje, btw, uopće nisam planirala. Još me od nedjelje grlo pomalo boli, krajnici naotečeni, ali dalo se izdržati. Ništa strašno. Kad noćas, majke ti, uopće nisam mogla spavat koliko me počelo boljet. Ujutro, dođe Ady do mene, dilema - ići u školu ili ne ići. Otišla sam na prva tri sata zbog ispita iz biologije, koji sam uz pomoć šalića, koji sam, abd sama radila, i uz timski rad, naravno, dosta dobro napisala. Nakon toga otišla doma, zadužila Luce da obavjesti profesore o nastaloj situaciji, sva izmučena legla u krevet, taman najljepše zaspala, kad dođe mama i odvuče me doktoru. Plus još to što moj doktor ne radi, pa sam morala ić toj drugoj doktorici (to je inače mama jednog dečka u kojeg sam prije bila zaljubljena) koja mi je dijagnosticirala tu prokletu anginu i dala neke ogromne tablete. I još mi nije htjela dat ispričnicu za tjelesni, koza -.-. I dođem doma, s namjernom da nastavim spavat, jedva pojedem malo krem juhe i špageta s umakom od rajčice, i, ko što rekoh, krenem spavat, kad dođe Ady. I ne samo ona, cijeli dan mi je bila promenada u stanu, a ja sva nikakva. Toliko me grlo boli da mi čak i jedenje pudinga predstavlja borbu. I govor također, cijeli dan svima pišem poruke na papirićima. Sutra će mi kuma dat med od maslačka pa ću probati s tim, barem da ublaži bolove. Inače, više vjerujem toj alternativnoj medicini nego raznoraznim kemikalijama. Nikakve tablete za cuclanje ne pomažu, ni Lupocet u koji sam se uvijek uzdala, ništa, boli pa boli. Još sam planirala ić sutra van i u nedjelju na Crvenu Jabuku i baš sam se veselila tome, i sad je sve propalo. Nadam se da ću moć u školu sljedeći tjedan, da rješim ta odgovaranja koja još imam, da se ne natovarim sve za onaj zadnji tjedan. A još je onda i krizma na kojoj kumujem, dobijem tu anginu kad mi najmanje paše -.-, Ako sam baš morala, mogla sam je dobit kad se vratim s maturalca ili poslije, a ne baš sad kad imam najviše obaveza -.- Ne znam otkud mi snaga da uopće napišem ovaj post.  Vraćam se ja u krevet, a vi uživajte, pošto možete. Pusa

29.05.2012.

Te noći si me slagao da sam ko nijedna pre, lako sam pala na to kao druge sve... I zarobi se pogled moj na tvojim snenim očima, i prevarila čula sva kad sam ti usne problala, i ostade mi dodir tvoj na telu kao sudbina, na koži ko mladež...

Ajde evo da i ja napišem novi postić, mislim da bi bio red da vas malo obavjestim o razvoju stvari u vezi onog lika od subote. U prošli ponedjeljak naveče mi je poslao poruku jel ću moć ić prošetat oko pol 11. Ma jok, ja već bila u krevetu xD Sljedeći dan se nismo čuli, već tad sam počela sumnjati. U srijedu sam bila kod susjede, njegove dobre frendice koja mi je rekla da on stalno priča  o meni i da izgleda da se stvarno zaljubio u mene, Nakon toga sam mu se javila na chatu i dogovorili smo se otić na kavu ovaj jedan. Rekao je da će mi se još javiti. Ali nije. Od tad se nismo čuli. Saznala sam da je pitao Deu jesam li djevica, ona je odgovorila da jesam, na što je on rekao "eh, jebiga". Mislim, od svih ljudi iz njegovog razreda s kojima sam si super, on baš nađe pitat nju s kojom ne razgovaram. I to pitanje mi je očit dokaz da nije drukčiji od većina dečkiju, da mu je stalo samo do jednog. Kaže mi baka neki dan "Ja sam imala puno dečkiju kad sam bila mlada, al sam uvijek bila pametna." Čini se da sam i ja na nju. Bila sam ja s više njih, neke sam malo i vukla za nos, ali nijednom nisam dala. Mislim, razočarao me taj lik. Ruku na srce, svaki me razočara. U četvrtak pod etikom smo se pravili da se ne poznamo, zaboljelo me to. U petak je cijeli razred saznao da sam bila s njim i svi, svi su me zezali. Više provocirali, rekla bih, ali ok, briga me. Sve mi postaje očitije da neće biti ništa od nas. I da je ono što je govorio u subotu bilo sve od lošeg vina... Čula sam što nije želio reći i nije istina...  I povjerovala, što je najgore. Bilo mi je tako super s njim... A očito je sve bila iluzija.. Ne znam do kad bih samu sebe zavaravala da mi Luce sinoć nije otvorila oči... Bilo bi lakše da je on prvi koji mi je to napravio. Ali nakon svih dečkiju od prije, teško mi je podnijeti još jedan brodolom, još jedno pomirenje s tim da neće biti ničega, da obećanu kavu neću dočekati.Uvijek se hvatam za neke slamke, uvjerena da će se ostvariti riječi koje su očito bile laž.. Sad znam da neće. Promjenila sam se. Prije sam uvijek bježala od veza ko vrag od tamjana, a sad bih dala sve da budem u vezi. Gdje sam nestala ona stara ja? Gdje sam nestala? Na kojem križanju sam krivo skrenula? Da mi je znati... Teško je kad umre neka veza, kad prestanu sve lijepe stavri na koje se navikneš. No teško je i kad umre nada, kad umru snovi. Nešto što, praktički, nikad nije postojalo u stvarnosti. Kad shvatiš da se ti planovi nikad neće ostvariti. Jbg, moram se pomirit s tim, valjda... Inače, ovaj vikend idem na koncert Crvene Jabuke, vjerojatno s Ady i njezinim sekama... Sigurna sam da će bit odlično, dirljivo... Pogotovo kad bude "Volio bih da si tu", ta me pjesma sjeća na bivšeg, ima da se rasplačem kad je čujem uživo... Ahh... Odem sad, trebalo bi i učit nešto kao malo, za promjenu... Uživajte mi, pusa od vaše Sweetstar


Stariji postovi

>
watch my purple sky fly over me