Ehh... U ovu subotu na frendičinom rođendanu sam se spetljala s jednim super likom, kojeg znam već dosta dugo iz viđenja i koji mi je oduvijek bio sladak. Došao je u društvu moje susjede i njezinih dviju frendica, plesali smo svi zajedno, otpočetka sam osjetila neke iskrice između nas. Nakon nekog vremena smo izišli svi zajedno van, ostatak ekipe se izgubio, mi smo ostali sami. Zagrlio me i znala sam da će me poljubiti, znala sam. Tako je i bilo. I bilo je prekrasno. Rekao je da mu se jako, jako sviđam i da se ljubim najbolje od svih cura s kojima se ljubio (aha, koji kompliment!), i bilo mi je baš super cijelu večer. Ruke su mi bile hladne cijelo vrijeme, pa mi je posudio svoju trenirku, iako sam isprva nisam htjela prihvatiti, na kraju  nisam ga mogla odbit. To mi je bilo baš slatko. Pričali smo nešto tako o nama, rekao je da možda previše gleda u budućnost, na što sam mu ja rekla "Nemoj gledat u budućnost. Živi za ovaj trenutak", i u tom trenutku sam ga poljubila, i bilo je baš slatko. I sve je bilo super i divno i krasno i dogovorili smo se da ćemo danas  ić na kavu i ajd pogodite. Da, otkazao je. A baš sam mislila da je drukčiji od ostalih, da mi se konačno smješi duga, stabilna i sretna veza, ali neee, ništa u mom životu ne može bit idealno, ni na kratko. Idiot, razočarao me. Mislim, nije me to iznenadilo, znala sam da tako nešto mogu i očekivati, ali opet... U subotu je sve bilo tako drukčije, tako prekrasno... A sad sasvim druga priča... Ne, ništa mi nije jasno... Stvarno sam mislila da je poseban, drukčiji od drugih dečkiju... No očito nije... I on je promašaj kao i svi prije njega... Nemam sreće u ljubavi, neće me pa neće -.-

Obrisao je on mene iz života još davno. A sad i službeno - s fejsa. Ne mogu lagati da mi je bilo svejedno kad sam kraj njegova imena vidjela "dodaj kao prijatelja". Mislila sam da me više ništa što mi on učini ne može povrijediti, ali eto, ipak je... Ali primjetila sam da sam postala jača nakon svega što sam prošla zbog njega.                                                                                                                                

Preživjela sam to što se danima niej javljao

Preživjela sam to što mi nije došao na rođendan, a da nije ni ispričao.                                            

Preživjela sam to što me bezosjećajno ostavio.                                                                                  

Preživjela sam saznanje da sam mu bila samo utjeha za onu prije mene.                                      

Preživjela sam to što se ubrzo vratio njoj.                                                                                        

Preživjela sam činjenicu da me nije volio ni mrvicu od toga koliko sam ja njega.                             

Preživjela sam noći i noći ispunjenje suzama, čežnjom, boli,...                                                                                   

Ključne riječi su - preživjela sam. I znam da ću preživjeti i ovo. Znam, prošli su mjeseci i sve manje i manje mislim na njega, ali nije mi bilo svejedno kad sam vidjela da me obrisao. Žao mi je što sam toliko vremena potrošila na njega, bilo je teško. Kad me ostavio, totalno sam si okupirala život - stalno izlasci, provodi,  kave, priznajem, i tračevi, samo da ne mislim na njega. Uspjela sam u tome, valjda.Ne želim da zvuči umišljeno, ali kad se sjetim što sam sve proživjela u zadnjih osam mjeseci, moram biti ponosna na sebe. Sad mi je, iskreno, žao što sam ga uopće upoznala. Na početku sam bila presretna, bilo mi je to najljepše razdoblje u životu, no da sam znala da to košta toliko suza, zapitala bih se. Vidjet ću ga na krizmi njegove sestrične za mjesec dana, a to ne želim. Ne želim ga nikad, nikad više vidjeti, bolje je tako. Znam da mi neće biti svejedno kad opet vidim te oči i neću se moći ponašati kao da ništa nije bilo. No bit ću hladna prema njemu, to sam odlučila. Kako god se osjećala, koliko god boljelo, neću to pokazati, ne želim da to zna, nek misli da mogu bez njega. Pa, zapravo, i mogu. Zadovoljna sam svojim životom, lijepo mi je i bez njega. Uživam u svemu, ponekad mi, istina, on zafali, ali dobro mi je i ovako, stvarno je. Nadam se da ga nikad neću više vidjet nakon te krizme. Tad ću izdržat zbog svog kumčeta, ali nakon toga ga ne želim nikad, nikad više vidjeti. Suviše bi oči tvoje uspomena donijele, a to u ove grudi ne bi stalo... Obuć ću taj dan predivnu haljinu, ne znam još kakvu, u subotu je idem kupiti u Zagreb, no znam da će biti prekrasna. Nek me gleda, nek vidi što je imao pa izgubio i što više nikad neće imati. Ne bih više nikad bila s njim, iako nisam sasvim imuna na njega. Ponos je ipak jači. A i tako znam da bi me opet povrijedio, a to mu neću dopustiti. I am strog enaugh!                                                                          

Ajde da vam opišem izlazak u jedan od poznatijih narodnjačkih klubova u lijepoj našoj, udaljen 50-ak kilometara od našeg gradića. Budući da već tri i pol godine slušam pretežno narodnjake, turbofolk, nazovite to kako hoćete, uglavnom, taj balkanski melos, i budući da je u tom klubu prekjučer pjevao moj idol Jovan Perišić, nije bilo teoretske šanse da to propustim. Bila sam tamo ljetos kad je gostovao Boban Rajović i uglavnom znam kak se tamo oblače, kako se ponašaju i to sve. I upozorim ja Zrinku i Ady koje su išle samnom da su tamo sve cure u kratkim pripijenim svečanim haljnama i ubojitim štiklama, iskvarcane i s tonom šminke na licu. Dečki svi u nekim košuljkama, prslucima, s kajiševima, frizurice, ma sve tip top. Znala sam da ćemo nas tri jedine bit ležernije obučene i u ravnoj obući. Nije mi se dalo posebno sređivat jer ne idem tamo da mene gledaju, već ja idem gledat i slušat Jovana. Nije mi padalo na pamet obut štikle pa da me nakon 15 minuta zabole noge da se ne mogu rasplesat od bolova kad me ponese glazba i da samo mislim kako ne mogu više stajat. Dakle, balerinke rules :) Ady i Zrinka su bile u patikama. Očito nisu bile spremne na toliku količinu kiča, sređenosti i ulickanosti, pa su počele vikat na mene kud sam ih to dovela. A lijepo sam ih upozorila na kakvo mjesto idemo. Bila je hrpa ljudi, gužva totalna. Sjele smo u drugoj prostoriji u kafić dok ne počne koncert. Svi su nas gledali ko aliene, ko da ne pripadamo tamo, ko da se na nama vidi da nismo odande. Mene to nije diralo uopće, al njih dvije su otpočetka bile živčane i neraspoložene. Ja sam se unatoč tome sjajno zabavljala. I vratimo se mi u prostoriju di će bit koncert, samo što nije počelo, ja moram na WC, ove me požuruju, haha, ludnica, obavila ja brže-bolje i vratimo se mi, kad se pojavi jedan, jedini, neponovljivi - Jovan Perišić! Nisam mogla vjerovat da je to stvarno on, moj idol pred mojim očima. Uzbuđenje, emocije, uf. Počelo je hitom "Znaš me, znam te", zatim "Sunce se rađa", "Kafanski čovek", "Igraj", "Harmonika, ""Moje najmilije"... Neki stariji lik se počeo motat oko nas pa smo se maknule na drugo mjesto, ni to mene nije nimalo diralo, dok Jovan pjeva za mene ništa drugo ne postoji. Ja se rasplesala, ove dvije stoje kraj mene ko kipovi. No meni ništa nije moglo pokvarit raspoloženje, ne dok pjeva Jovan Perišić.Kad sam ja u svom filmu, ništa me ne može omest, a tu večer sam definitivno bila.  Nastavilo se hitovima "Samo jednom srce voli" - uf, kako me dirne ta pjesma, zatim "Nikada se promeniti neću", "Igraj, igraj"... Onda je pjevao pjesme koje nisu njegove - "Rađaj sinove", "Luckasta si ti"... Ne mogu opisati kako me fascinira taj čovjek, obožavam ga. No tad je curama već bilo dosta pa su me odvukle van po moje da nas odvezu doma. Dok smo odlazile pjevao je "Zavodljivu". Taman kad sam se najbolje zabavljala te dvije partybreakerice me odvuku doma, baš sam se naljutila na njih, cijelim putem doma nisam progovorila riječ s njima, samo sam namrgođeno gledala kroz prozor. Ja bi ostala do jutra da sam bila s pravom ekipom, e kako su mi digle tlak, nisu ni za šta, nikakav provod, samo za sjedanje doma. To mogu i s 50 godina, a ovaj koncert i ovakva prilika se pruža jednom u životu. I nit da mi se ispričaju, ništa. Baš sam ljuta na njih. No, izuzmemo li te dvije partybreakerice, bilo je savršeno, čovjek pjeva nevjerojatno predobro i njegove pjesme me uvijek dirnu pravo u srce, baš ima tu neku emociju. Zauvijek ću to pamtit, bilo je stavrno nezaboravno, ja bi opet. Nemam druge riječi, Jovan Perišić je CAR! :)

Hej ljudovi dragi :) Evo mene opet, promjenila sam ime bloga, eto tak, došlo mi. Nisam već dugo pisala, probat ću to nadoknadit. Dakle, ovih dana smo na produženom vikendu, ne idemo u školu do srijede zbog praznika rada. Danas idem kod Zrinke, jer joj je u srijedu rođendan, da se konačno ispričamo o svemu, nismo se vidjele još od rujna prošle godine, a to je stvaaarno dugo. Moram joj prepričati sve što mi se događalo ovih zadnjih sedam i pol mjeseci u životu, toga ima jako, jako puno. Dosta aktera tih svih događaja ona vjerojatno ne poznaje, jer se već dugo ne krećemo u istom društvu, ali neka, svejedno joj moram ispričat sve to. :) Eee da, u petak idem na koncert jednog, jedinog, neponovljivog - Jovana Perišića! :) Tako se veselim tome, stvarno jedva čekam, obožavam sve njegove pjesme i ne mogu vjerovat da ću ga uskoro vidjet i čut uživo! Čak nisam ni morala tatu dugo nagovarat, pristao je skoro odmah :) Prekjučer je Mery bila kod mene cijelo popodne , pretresale smo aktualne događaje, ima ih stvarno puno, išle na sladoled, pržile se na klupi ispred frizerskog salona, malo smo pocrnile čak, hehe. Uglavnom, baš nam je super bilo. U četvrtak sam išla s mamom u shopping i po poklon za Zrinku, kupila sam joj parfem u Bipi, stvarno predivno miriši. Što reći, obožavam parfeme. Neki dan sam bila na kavi s jednim frendom iz osnovne kojeg nisam vidjela još od kraja 8. razreda, baš mi je drago da smo se sreli, imali smo si toooliko toga za reći. I taj dan smo ja i par cura bile na kavi, među njima i Dea. Nevjerojatno, sat vremena smo sjedale za istim stolom da nismo progovorile ni riječ međusobno. Napetost se osjetila u zraku, bilo mi je jasno da joj smeta moja prisutnost, a ruku na srce, i meni  je smetala njezina. Tvrdoglava sam, i, iako mi je žao zbog svađe, namjerno neću prva početi komunikaciju. Baš neću. "Živi bili - videli, ko će pre da zažali, kome će ko da zafali... Ko će za kim patiti, ko će koga pozvati, tebe ja, ili mene ti... Živi bili pa videli..."  :D

Svatko od nas ima neki prijelomni događaj u životu koji promijeni njegove stavove, razmišljanja, život. Nepovratno, zauvijek.  Neke taj trenutak čeka, neki ga naslućuju, neki su ga već prošli. Događaj koji je najviše utjecao na mene bila je smrt moje nećakinje prije četiri mjeseca, pisala sam o tome. Kad sam vidjela mali bijeli lijes, znala sam da više nikad neću biti ista. Promjenilo se sve -  moj pogled na život, svijet oko sebe, stavovi. Shvaćam da su djeca najveće bogatstvo koje čovjek može imati, daleko više od ikakvih materijalnih stvari, slave, novca. I želim jednog dana imati dijete, malog anđela koji će me zvati "mama" i za kojeg ću biti spremna na sve. To mi je zapravo najvažniji cilj u životu, samoostvarenje, nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi. Sjećam se da sam prije puno, puno vremena čitala u nekom časopisu o ženi koja ne želi imati djecu jer se boji da će joj ostati strije od poroda. Mislim, koje nebuloze. Osmijeh djeteta vrijedi mnogo više od savršeno oblikovanog tijela. Šta će ti savršene noge bez strija ako ti je u duši praznina. Praznina  koju bi beba najbolje popunila. Prema ovome je očito i da sam potpuno protiv pobačaja, dakle zastupam pro life stajalište (učili smo na etici o tome). Ne razumijem majke koje su spremne ubiti vlastito dijete. Prije je moj stav i o tome bio drukčiji. Smatrala sam, da bi, ako ostanem trudna sa 16-17 godina (naravno, nikad se ne bih dovela u takvu situaciju, ali eto, da se nekim čudom dogodi), pobacila, ali sad nema šanse da bih to učinila. Da sutra ostanem trudna, zadržala bih dijete i borila se za njega svim silama. Mislila sam da bi tad sve moje učenje, tud, školovanje palo u vodu, no sad vidim da je život djetea puno važniji od toga.Otkud nam pravo odlučivati o sudbinama nerođene djece? Možda to u tom stadiju jest samo nakupina stanica, ali iz te nakupine stanica će se razviti dijete! Gledam koliko bi ljudi bilo presretno da imaju djecu, dok neke nemajke svoju djecu ubijaju kako se sjete. Najgore što bi mi se moglo dogodit u životu je da saznam, ne daj Bože, da ne mogu imati djece ili da moram proživjeti to što mi proživljava sestrična.... Na etici smo puno raspravljali o pobačaju, neki bi ga dopustili u određenim situacijama, na primjer, kad je dijete plod silovanja, kad ugrožava majčin život ili ima fizičke deformacije, ali ja ga ne bih dopustila čak ni tada. Sve gledam prema primjeru svoje sestrične. Znam da bi ona rodila čak i da je njen život u opasnosti (i ja bih - sve osim toga je sebičnost), i bila bi sretna da je malena preživjela, pa makar i bila invalid, mi bismo je voljeli najviše. To je jedino stajalište gdje se slažem s Crkvom, inače je uvijek kritiziram i protivim se njenim stavovima. Teško mi je kad se sjetim nećakinje, taj sprovod nikad neću moći nikad zaboraviti, bilo je previše potresno, nema čovjeka koga tako nešto ne bi pogodilo, evo naježila sam se, strašno nešto. Ne pričam puno o tome, teško je da bi itko tko to nije prošao mogao razumjeti, ali kad god pogledam njenu sličicu na mobitelu, ne mogu ne osjetiti nalet tuge, ne mogu a da ne pomislim kako bi bilo lijepo da je sad tu s nama, da joj kupujemo roze haljinice i iščekujemo prve zubiće. To se, nažalost nikad neće dogoditi, moramo se nositi s tim, ništa nam drugo ne preostaje. Zanimaju me i vaša mišljenja, naravno, podržavate li pobačaj ili ste, kao ja, protiv toga. Dakle, slobodno komentirajte i raspišite se, stvarno me zanima što mislite. Pusaaa

Otprilike tim riječima je Ady sinoć pokušavala smirit euforiju koja me uhvatila kad sam saznala da su simpatije između mene i plavookog konobara obostrane :) Bila je Ady sinoć kod mene, ona ga zna ovak iz viđenja i poslala mu je poruku da ga pita jel radi danas u tom kafiću. Njemu je, normalno, bilo sumnjivo zašto ga to pita, pa je nekak uspio izvuć od nje to da mi se sviđa. Ady ga je odma pitala jel se i ja sviđam njemu, i rekao je da mu se sviđam, da mu se činim simpa :) I da izgledam kao prevelika dobrica (mislim da se Dea baš ne bi složila s njim, ali o njoj ću poslije). Ne mogu vam opisati koliko mi je srce lupalo kad sam to vidjela, tresla sam se doslovno, nevjerojatno koliko sam bila uzbuđena... Ne znam hoće li biti išta od nas, Ady mi je rekla da se ne nadam previše, da  je ženskaroš, stalno su neke cure oko njega i njemu je teško izabrat koja mu se najviše sviđa... Da, baš kao u pjesmi iz naslova "Ja u sebi nemam te nijanse, čime da ti sreću naslikam, za večeras dobre su ti šanse, za sutra ne obećavam...." A meni se on tako sviđaaaa... Te njegove okice, neodoljiv je :) Nekak, baš sam si sretna, otkad smo se vratili s praznika, sve mi je nekak tip-top, baš kako i treba bit. Prije točno pola godine proživljavala sam najgori dan u životu (bilo, prošlo, ne ponovilo se), mislila sam da se nikad više neću zaljubiti, a sad je opet sve tako predivno, zaljubljena sam i sretna :D Bila su ovo uzbudljiva tri-četiri dana, na Uskrs sam plakala, al sad je opet sve super. S Deom više ne pričam, u subotu naveče me napala bez razloga, ispalo je da ja širim neke tračeve o njoj, a ja nemam pojma o čemu ona uopće priča. Svašta mi je napisala, neke stvari bolje da i ne ponavljam, u prvi mah sam se rasplakala, nisam očekivala takav kraj dvoipolgodišnjeg prijateljstva, no kasnije sam shvatila da to i nije bilo prijateljstvo te da mi ljudi poput nje ne trebaju u životu. Tu je i moj bratić na kojeg sam ljuta jer je stao na njezinu stranu i zakuhao puno toga, ma prekomplicirano je sve to... Deu sam blokirala na fejsu i više ne komuniciramo. Briga me. Inače, noćas se uopće nisam naspavala, Ady je ostala prespavat kod mene, legle smo oko ponoći, zezale se, pričale i valjale gluposti negdje do pol 1 i onda odlučile zaspat. Al ja nikak, adrenalin radi sto na sat, cijelo vrijeme su mi u glavi bile njegove predivne okice, nisam mogla vjerovat da mu se stvarno sviđam! Ne znam koliko je bilo kad sam zaspala, pretpostavljam jako kasno i jedva nekak sam se probudila, al ajd. Čak je i stanje u školi super, ne mogu se požalit, danas sam dobila trojku iz matematike (puna šaka brade :D) i dvije petice iz biologije, jučer ispravila slijepu kartu iz geografije na pet, i tako, odlično sam raspoložena, kao da sve dolazi na svoje mjesto. Jučer sam bila i na kavi s curkama povodom Marchinog roćkasa, bilo je dobro, i pod šupljim opet na kavu... I tako, mogu reć da sam zadovoljna stvarno svime što mi se trenutno događa u životu, pod praznicima sam baš napunila baterije i sad sam puna energije i samo se smijem... Samo smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije... na na na... Ništa, idem ja odspavat malo, pa kao učit engleski. Uživajte mi, pusaaa :D

Sve više mi se sviđa onaj konobar :) Samo što je prevelik ženskaroš. Muška kurva, što bi moja frendica rekla. Ne sviđa mi se što se stalno mota oko raznoraznih cura za koje se svašta priča po gradu i koje mjenjaju dečke ko čarape. Neće bit ništa od mene i njega, očito, ali svejedno mi se sviđa. Danas mi se, believe it or not, javio onaj lik od nove godine. To me totalno iznenadilo, nisam uopće očekivala da ćemo se više čut nakon one subote... Puno sam razmišljala o njemu, o svemu što se događalo između nas i nije mi bilo svejedno kad mi se danas javio :) Vidjet ćemo kako će se stvari dalje odvijat :) Juče sam bila s Ady i njenim sekama na baš lijepom izletiću do jedne stare utvrde, nekih pola sata vožnje odavde i bilo nam je baš super, divan dan koji ću zauvijek pamtit. U utorak Marchi slavi 18. roćkas, pa idemo na kavu nas 6 i taj dan Ady ostaje spavat kod mene, jedva čekam. Za dva mjeseca je krizma njezine sestre, kojoj ću ja bit kuma i tamo će bit njezin bratić, moj bivši, onaj kojeg sam najviše voljela i jednostavno ne znam kak da se ponašam tad prema njemu, kako da se postavim, nemam pojma. Ko zna kak će se on ponašat prema meni. Mislim da uopće nije svjestan koliko boli mi je prouzročio. I znam, iako sam ga preboljela, da mi neće biti svejedno kad ga vidim... Ali nema veze, ništa mi neće pokvarit taj dan :) Sljedeći mjesec idem s Ady u West Gate da si kupimo haljine za tu krizmu i tako, bit će nam baš super. Danas sam farbala pisance, hrpuuu njih, i, iako znam da se na Veliki petak ne smije slušati glazba, prvo čim sam se probudila, upalila sam DM Sat. Ne mogu ja bez muzike. A i tako nisam baš neki vjernik. Haha. Eto, ovo je bio kraći postić da vas malo obavjestim o promjenama u svom životiću :) Uživajte mi, pusaaa :)

Wow, sve bolje od boljeg. Sad ne samo da sam umišljena, nego sam i dvolična. Super. A tko iza svih tračeva stoji - ne biste povjerovali - Dea.  Nisam to očekivala od nje, uopće, ali ne mogu reći da sam razočarana jer više ne dam da me takve stvari pogode. Još je u sve uplela i Marchi koja nema nikakve veze s tim. Ugl, situacija je poprilično komplicirana, radi se o tome da mi je Dea ubacila u usta riječi koje nikad nisam i ne bih rekla i sad ispada da sam ja dvolična, ma ima tu još svašta, ali je previše zapetljano i ne da mi se toliko pisat. I sad se Marchi i ja dogovaramo kak moramo ozbiljno porazgovarat s Deom kad se vratimo s praznika, o da. Ne želim se svađat, nisam takva, samo želim raščistit neke stvari i saznat zašto širi takve gluposti o meni. Još je proširila priču da sam za novu godinu bila s jednim likom koji mi je samo prijatelj i s kojim nikad ne bih mogla bit jer mi se ne sviđa fizički, iako mi je inače stvarno super prijatelj, divna i draga osoba. Ostala sam šokirana kad sam to saznala. Da, dobra je ona izreka  - Imam dva života, jedan svoj i jedan koji mi drugi izmisle. Baš tako. Ne, Dea se totalno promjenila, ne prepoznajem je uopće, baš je postala pokvarena i zlobna. Jedva čekam porazgovarat s njom o svemu tome, baš da vidim što će mi reć u facu. Inače sam totalno smirena i nemoguće me je izbacit iz takta, ali kad sam ovo saznala... Nisam mogla vjerovat...Ko zna šta će još izmislit, glupača. Očito sam bila glavna tema svih razgovora u ovih tjedan dana. Ne zamaram se previše time, ali da me iziritiralo, da, iziritialo me. Inače, sve više se zaljubljujem u onog slatkog konobara, bila sam prekjučer s Ady u tom kafiću, osjetila leptiriće u trbuhu kakve već dugo nisam osjetila, kad sam vidjela te oči... ajme... predivan je... Nekidan mi je lajkao još jednu sliku i ja sam njemu lajkala poveznicu... i tako... zaljubljujem se... hehe :))

I ooopet se ja zaljubih. Opet. Ovako. Primjetila sam ga prošlu subotu. Radi u nedavno otvorenom kafiću. Dvije godine je stariji od mene. I ima preeeedivne plave okice. Da, opet sam pala na plave oči. :D Fakat sam slaba na njih. Hihi. I sinoć odem s jednom ajd nazovimo frendicom u taj kafić da joj ga pokažem, već sam joj pričala puno o njemu, pa ajd da joj ga pokažem i uživo. I čim ga je vidjela, počela je komentirat kak je zgodan, sladak, kak ima dobru pozadinu. Ja onak, sve gledam i ne vjerujem, halo, pa ja sam ga prva primjetila! I kažem kak ću ga dodat na fejsu kad se vratim doma. Čuješ nju odma "I ja ću ga dodat." Ja onak, napola u šali, napola ozbiljno : "Ej, prste k sebi, to će bit moje!". Rekla je nek budem bez brige. Aha, baš. Nisam se baš previše obazirala na nju. I dodala ja njega sinoć, skenirala jednoj frendici iz razreda zadatke iz matematike, oprala kosu i otišla spavat. I nikak da zaspem! Sigurno zato što sam predvečer popila kavu i kapučino. Too much kofeina. I okrećem se, vrtim se, vamo, tamo, nikako zaspat. Ajd, zaspem ja konačno nakon nekih sat i pol. I ujutro odem na fejs - vidim da me on potvrdio i lajkao mi profilnu! I još piše da je slobodan! Samo što nisam počela skakat od sreće, još uvijek me drži ta "euforija", baš sam si happy. I sretnem u školi tu curu, kaže mi da ga je dodala i da ju je potvrdio.Ali njoj nije lajkao sliku, ja sam u prednosti!  Još jednom sam je upozorila da drži prste k sebi, al sad me već ozbiljno ljuti. Kad sam došla doma iz škole, sad maloprije, poslala sam joj poruku da nije u redu to što ga je dodala. Sad čekam da mi odgovori. Možda je neka svađa na pomolu. Briga me, neću šutke prijeći preko ovoga, stvarno je pretjerala. Pa nek se posvađamo. Njezino ponašanje nije u redu, zna da mi se on sviđa i vidim joj u očima da mi ga planira preotet. Ja sam ga prva primjetila, prvoj mi se svidio i grozno je što se ona tu mješa.  Ma nisam joj ga trebala spominjat. I to mi je kao neka prijateljica. O, posvađat ćemo se mi itekako, baš sam raspoložena za svađu s njom. Baš da vidim šta će mi guska odgovorit na poruku. Tako mi je digla tlak, ne znam šta si ona umišlja. Ne, vidim da u nju ne mogu više imat povjerenja ni malo. Al neću više o njoj. O njemu ću. Sve više mi se zavlači u misli, sve više mi se sviđa, kad sam vidjela da mi je lajkao sliku, mislila sam da će mi srce iskočit.  Baš sam odlično raspoložena zbog tog. Vidjet ćemo kako će se stvari dalje razvijat. Moram opet u taj kafić, ali ovaj put s nekom drugom frendicom, iskrenom, za promjenu. Danas u školi, pod hrvatskim ponavljam matematiku, nikak se skoncentrirat, samo gledam na sat i mislim kak bih rado izjurila iz te zgrade isti tren. Danas sam baš hiperaktivna, bilo mi je preteško sjedat na miru, jedva sam čekala da završi tih sedam sati, da me puste vaaan. A baš sam si super raspložena, zbog tih plavih okica... Hehe... Pusa :D

Stvarno me iznenadilo kad sam uvidjela koliko me ljudi smatra umišljenom. Najnoviji primjer - danas pod engleskim priča mi frendica s kojom sjedim kak je dečko jedne druge frendice pričao u subotu kak sam umišljena i hvalio se kak sam htjela bit  s njim! Ajme majko, koji idiot! Istina je da mi je prije godinu i pol bio sladak i to je sve. Ali daleko od toga da sam bila zaljubljena u njega i daleko od toga da sam htjela bit  s njim. I to još priča pred svojom curom s kojom sam ja stvarno dobra! Eh, što ti je muški ego. A baš sam mislila kak se dobro slažemo, počela sam ga čak smatrati frendom. I baš me začudilo ovo što je rekao da sam umišljena, pogotovo zato jer nije jedini koji je to rekao, u zadnje vrijeme sam to čula od više ljudi. Davno sam oguglala na bilo kakva ogovaranja i priče iza leđa, i nije me povrijedilo ovo, uopće, ali istina je da sam jako, jako iznenađena. Uopće se ne smatram umišljenom osobom, naprotiv, mislim da sam baš jednostavna, i nije mi jasno zašto me ljudi takvom doživljavaju. Ne obazirem se na to, Bože sačuvaj, nije me briga uopće, ali ono, nije mi jasno. Ma, nek misle što hoće. Ja sam zadovoljna svojim životom što god da mislili. Ne namjeravam se mijenjati ni zbog koga, volim sebe takvu kakva jesam. Ako me drugi zbog toga smatraju umišljenom - neka. Šta im ja mogu. Oni koji me ne poznaju, smatraju me umišljenom. Oni koji me tek površno znaju, misle da sam povučena ( ne, a?), ali samo oni koji me stvarno dobro poznaju znaju kakva sam zapravo - otkačena, optimistična, jako, jako emotivna, vedra, ambiciozna, uporna,smotana,  lijena za fizičke poslove, naivna, zaljubljiva, neopterećena, u oblacima... Mnogo me ljudi zna, a malo poznaje.  Znam, kakva god da budem, nikad neću moći odgovarati svima, zato se više i ne trudim oko toga. Najveća mi je greška bila što sam se uvijek trudila biti dobra sa svima, ali sad znam da od toga nema ništa - uvijek će se naći netko čiji ćeš šapat čuti iza leđa. Ali uvijek će biti i onih na koje uvijek možeš računati i sve im reći bez straha da će itko drugi saznati (Ady, Lucy, Daychi, Belmich). Toliko o tome. Inače, što se tiče škole, stanje se popravlja, ispravila sam njemački i matematiku, dobila par petica, još samo da prođe ovaj tjedan pa praznici :) Eto, uživajte mi, pozdravlja vas vaša "umišljena" Sweetstar :))