Jutro ljudi, evo me opet :) Stvari s onim dečkom iz svatova se odlično razvijaju, vratio se iz Zg-a sinoć, ić ćemo na kavu početkom sljedećeg tjedna, i tako :) Neko veče me nazvao, pričali smo malo, zezali se, stalno se dopisujemo na fejsu, predivan je stvarno. Koliko god je pretrpan poslom, nikad mi ne zaboravi poslat poruku. Jednostavno je prelijepo imati nekog tko će ti svake večeri poželjeti laku noć, čije će ti poruke izmamiti osmijeh na lice, kome se sviđaš baš takva kakva jesi, tko će odj***ti njih deset s chata da se dopisuje  s tobom... Sretna sam :) Sad iskreno mogu reći da sam preboljela bivšeg i da uopće ne mislim na njega. S ovim novim se odlično slažem, baš se nadopunjujemo, razumijemo, i, ako budemo u vezi, vjerujem da će potrajati. Ovo je drukčije od svega prije. U biti, sve moje prijašnje veze (osim jedne) započele u subotu vani barenjem, onda smo započeli vezu, a tek onda se počeli upoznavat. Nije ni čudo što je najduža trajala mjesec i pol :) Ovo je tako drukčije od svega prije, sve ide polako, nikud nam se ne žuri, cijeli život je pred nama. I on i ja smo odlučili da se više nećemo olako upuštati u veze. Ako se upustimo, to će biti ono pravo :D Ozbiljna veza, što moja frendica uvijek kaže. Stvarno sam sretna s njim i prelijepo mi je. Jedino, poslije bivšeg je ostala mrvica straha da će se i on prestati javljati, da će se ohladiti od mene... Znam da nemam razloga za strah i trudim se ne misliti na te loše mogućnosti. Ipak, ja uvijek volim bit racionalna i spremna na najgore . Znaaaam da nemam razloga za brigu, ali jbg, takva sam. Hehe. Tko bi rekao da ću u svatovima upoznat tako super dečka, da će se stvari ovako odvijat... Nisam mislila da ću se u svatovima zaljubit. Ali jesam, i svakim danom mi se sve više sviđa i stvarno sam sretna. :))

Iiii evo mene :) Odlično raspoložena, kao što se i vidi iz naslova, da, netko novi je u pitanju :) Nakon svake rečenice ću stavljat smajlić jer sam baš sretna :) Ovo je, ako se ne varam, prvi postić u novoj 2012. godini koja mi je počela puno bolje nego što sam očekivala :) Dakle, ovaj vikend sam bila u sestričninim svatovima, bio mi je to najbolji provod u životu, naplesala sam se kao nikad :) Uz to sam bila zadužena za kićenje auta balonima i mašnama. To mi je bio san kad sam bila mala, no kad sam u žurbi trčala po blatu u štiklama s vrećom mašni u rukama, shvatila sam da to i nije tak fora, haha :) A sad da napišem par riječi i o toj novoj ljubavi na pomolu :) Upoznali smo se u svatovima, pred crkvom (to mora da je Božju znak xD), ima predivne smeđe oči, savršen osmijeh i anđeoske crte lica :) Svidio mi se na prvi pogled, sad se čini da se pomalo i zaljubljujem :) Stariji je tri godine od mene i stvarno simpatičan i sladak. Dan nakon svatova sam ga dodala na fejsu, potvrdio me, lajkao mi novu profilnu i počeli smo se dopisivat, dogovorili smo se da ćemo otić na kavu ovih dana da se bolje upoznamo :) Moglo bi bit nešto od nas :) Prvi put nakon tri mjeseca, od prekida s bivšim mi se netko stvarno svidio, opet sam sretna, opet je tu netko zbog koga mi srce jače zakuca :) Ma znala sam da će to tako bit, da neću vječno plakat za bivšim. Znala sam da ću opet vidjeti sjaj i očima svojim :) da, opet imam onaj sjaj u očima koji može imati samo zaljubljena žena (ili djevojka, kako hoćete). Jutros me u pol 7 Ady probudila da idemo na kavu prije nastave, jedva sam ustala, al ajd. Nismo se vidjele od srijede, pa smo si imale puno toga za pričat, naravno, prva je saznala sve o novom dečku u mom životu. Čak se i mojoj mami sviđa potencijalni zet :) Naravno, ne želim previše žurit, još je rano i sve je to još na početku, ali čini mi se da bi naš odnos mogao prerasti u nešto više. Inače, današnji dan u školi protekao je uglavnom u prepričavanju mnogobrojnih događaja od praznika, nisam se uspjela naspavat, al dobro, nadoknadit ću ja to :) I večeras je prva utakmica Hrvatske na rukometnom EP-u, jedva čekam opet sjedat uz televizor, grist nokte i svim srcem navijat za naše rukometaše :)) Pusa od vaše ponovno zaljubljene Sweetstar.

Ja ljuuuubim jer sreća krasi život naaaaš :))                                                                                     

Eh, da. Godine prolaze. Prebrzo, ako mene pitate. U novoj 2012. postat ću punoljetna, ić na maturalac, kumovat na krizmi, ponovo postat tetka, možda upisat autoškolu, ić u dvoje svatove... To je ono već zacrtano. Ko zna šta će se još događat, neočekivano i nepredviđeno. Veselim se svemu tome :). Naravno, dugo planirani tulum u stanu je neslavno propao, pa ću novu godinu dočekat s 20-ak prijatelja/ poznanika u jednom kafiću. Ma bit će super :) Ajd da se malo osvrnem i na ovu već skoro prošlu 2011. Pa, bila mi je to dobra godina, stvarno. Obilježio mi ju je, naravno, ON, doživjela sam predivnu, nezaboravnu romansu, koja se pretvorila u najveću ljubav dosad, istina, završila je mojim slomljenim srcem i morem suza, ali vrijedilo je. Ne žalim, sve bih opet ponovila, i po cijenu da opet budem povrijeđena. Eto, mogla bih reći da sam se u 2011. prvi put iskreno, stvarno, zapravo zaljubila. I prvi put mi je neko tako slomio srce... Ali dobro. Ta veza s njim mi je nešto najljepše što mi se dogodilo ove godine i ostala su mi samo najljepša sjećanja. Onda, bila sam na koncertu svog najdražeg pjevača Željka Joksimovića, po tome ću također pamtiti 2011. Taj dan mi je bio najljepši u životu, nikad ga neću zaboravit. Bila sam na izboru za Miss županije sa samo 16 godina, bilo je to također divno novo iskustvo koje me obogatilo. Bilo je tu i puno izlazaka, provoda, grešaka, gluposti, koncerata (Bajaga, Jelena Rozga, Boban Rajović,Jole,Škoro, Neda Ukraden, već spomenuti Joksimović). Što se tiče ocjena, pa, zadovoljna sam, nije da nije moglo i bolje, ali ok. Bilo je nezaboravnih izlazaka, kava, zezancija, provoda, novih ljudi, sklapanja novih prijateljstava. Naravno, napravila sam i neke gluposti zbog kojih se kajem, ali greške su tu da iz njih nešto naučimo, zar ne? Veselim se svemu što me očekuje u novoj godini, rast ću, sazrijevati, učiti nešto novo, zabavljati se, iskoristiti ovu mladost dok još mogu :D. Naravno, želim vam sve najbolje u 2012., puno sreće, ljubavi, zdravlja, zabave, novaca... Uživajte u životu i, naravno, čitajte me i dalje! Pusa :))

Sjedat na Badnje veče u kafiću s frendicama uz bambus i smijat se ljudima koji idu na ponoćku - NEPROCJENJIVO! :). Ovaj Badnjak mi je bio baš super. Nagovorila sam tatu da malo prekršimo obiteljsku tradiciju, da me pusti naveče na piće s curama. Inače uvijek cijeli Badnjak i Božić provodimo kod bake. Nisam mislila da će pristat, ali pristao je. Prvo smo bile samo nas tri, jer je ostatak naše ekipe bio u crkvi (nama "nevjernicama" je to baš smiješno), al bilo nam je baš super, zezancije, ogovaranje i tak. Onda smo otišle u drugi kafić s još par frendova, crkavali smo od smijeha prisjećajući se tko je od nas kad zadnji put bio u crkvi. Ja idem samo kad su svatovi i onda se bojim da će se urušit kad ja uđem unutra. Čak smo u kafiću dobili i besplatan tanjur kolačića. I baš mi je bilo super. I tek kad sam došla u stan, sjetila sam se da mi je ostao fotić na stolu, pa sam se morala vraćat. Inače, odlučila sam se za ove blagdane ubit u kolačima, s tim da meni blagdani, pošto sam iz miješane obitelji, traju od katoličkog Božića do  krsne slave, sv. Jovana.Pod borom sam dobila knjigu, srebrni prsten, novac i slatkiše. Danas idem kod kume na ručak, pa naveče s Deom na Bajagin koncert... I, da, sretan vam Božić ako ga slavite... Pusaaa

But, some people can`t tell where it hurts. They can`t calm down. They can`t ever stop howling. -.-

Ok, ovo će biti tužan Božić za mene. Taman kad se pojavila trunka nade da bih mogla opet biti s bivšim, on se pomirio s bivšom, onom zbog koje je mene ostavio. Mislila sam da ću biti sretna zbog njegove sreće, ali nisam. Plačem. Još ga volim. Dokle će ovako prokleto boljeti? Hoće li ikad prestati? Bilo mi je žao što pati zbog nje, htjela sam da bude sretan i sad je sretan, ali ja nisam. Njegova sreća ne podrazumijeva moju, kao što ni moja ne podrazumijeva njegovu. Ne možemo oboje biti sretni zajedno, on ne bi bio sretan samnom jer još voli nju. Kao što ni ja ne bih bila sretna s drugim jer još volim njega. Zašto sve mora biti tako komplicirano? Zašto ga ne mogu preboljeti,zašto sam ostala zarobljena u pogledu njegovih nebeskoplavih očiju? Zašto se ne iseli više iz mog srca? Zašto ne mogu nastaviti dalje, zašto se stalno vraćam na tu priču, kad je završila davno? Zašto se ne mogu zaljubiti u nekog drugog, zašto za mene postoji samo on? Zašto? Hoću li ikad naći odgovore? Hoće li ga ikad prestati voljeti? :(

Iiii evo mene :) Eto, i ovo polugodište se približava kraju, prošlo je nevjerojatno brzo. Ocjenama, iskreno, nisam baš zadovoljna, prosjek će mi bit 3.9. Mogu ja to puno bolje, ali u ova tri i pol mjeseca mi se stvarno jako puno toga događalo i nisam bila baš previše koncentrirana na školu.Sutra odgovaram povijest za 4 (imam ocjene 4,4,4,3 i moram odgovarat za 4!?) i biologiju, ako mi prof. da priliku za 4 i još moram radit neke mutave umne mape za biologiju za ocjenu, a prof. ocjenjuje samoo vizualni dojam. U četvrtak odgovaram engleski drugi sat, no to je "piece of cake" u usporedbi s onim što me očekuje treći sat - odgovaranje fizike za 2. To ovih dana stvarno učim ko luda, puna mi je glava magnetizma, amperove sile, indukcije, paramagneta, dijamagneta, feromagneta, magnetnog polja zavojnice i elektronskih fluida. Gimnazijo, muko moja, što te upisah? Samo da prođu ova dva dana, da mi ažbaha zaključi dva iz fizike i ja mirna.  Matematiku će mi sutra zaključit, rekla je da ću imat dva. Ovo polugodište se nisam baš pretrgla od učenja (vidi se iz priloženog :P), moram to sve nadoknadit i popravit u drugom polugodištu. Veselim se praznicima da se odmorim od ovog stresa i učenja. Božić ću provest sa starcima kod bake i djeda, kao svake godine, uz  kićenje bora, smijeh, veselje, hrpu kolača, pečenicu (koju ne jedem jer sam vegetarijanka), puricu (koju također ne jedem), mlince, francusku i grah salatu, božićne pjesme i obiteljski ugođaj :). Dan nakon toga obiteljski ručak kod kume (tradicionalni!), onda naveče s Deicom na Bajagin koncert - jedva čekam. Dan nakon toga na obiteljski ručak kod strine. Onda par dana nakon toga u Bj u shopping da kupim haljinu za sestričnine svatove. Pa doček nove godine na tulumu u frendičinom stanu. Nakon toga drugi Božić kod druge bake i na kraju,  zadnji vikend praznika - sestričnini svatovi. Već sad vidim da će mi ovi praznici prebrzo proć. Uživajte mi, pusa :D

Još hodam pješice

I molim ulice

Da te vrate

Još pamtim prečice

I padam ničice

Kad ugledam te...

Ovo sam sad pisala. Opet sam se danas sjetila njega i plakala... Volim ga još uvijek.... ://

Maloprije sam se vratila sa sprovoda svoje nećakinje. To mi je bilo najpotresnije iskustvo u životu, još uvijek sam pod šokom. Imala je samo dva i pol tjedna, rođena sa srčanom manom, ubrzo pala u komu, bila na aparatima... I prekjučer popodne zauvijek sklopila okice. Bili su to dani agonije za cijelu obitelj, rodbinu prijatelje... Doktori su svakim danom gajili sve manje nade... Ali svi smo vjerovali da možda nekim čudom uspije preživjeti... Ali nije...Nisam je upoznala, ali njezina smrt me jako pogodila. Ali tek danas, kad sam došla na sahranu, kad sam kraj odra vidjela sestričnu i njezinog muža, uplakane, shrvane i slomljene od boli, tek tad sam shvatila veličinu tragedije koja nas je zadesila. Gubitak djeteta je nešto najgore što se može dogoditi čovjeku, ta bol ne prestaje, izjeda zauvijek. A tek kad sam vidjela maleni bijeli lijes, mislila sam da ću se onesvijestit.Dosta rodbine nije ni došlo, jer jednostavno ne bi mogli to izdržat. Buketi bijelih ruža, kiša, zvonjava crkvenih zvona, glas svećenika, molitve, suze, ljudi u crnini, lica okamenjena od tuge. Prestrašno. Nakon završetka svećenikove propovijedi, čula se samo kiša i jecaji moje sestrične. Stajala je kraj rake, glave naslonjene na muževo rame,dok ju je on jednom rukom grlio, a drugom držao kišobran, praznog pogleda uperenog u grob.Ta mi se scena urezala u sjećanje, mislilm da je nikad neću zaboraviti. Stvarno užasno. Žao mi je što neću moći gledati svoju malu nećakinju dok raste, neću čuti kako izgovara prve riječi, neću ju vidjeti u bijeloj haljinici na prvoj pričesti, neću je upoznati, kao ni ostatak naše velike, predivne, ali brojnim tragedijama pogođene obitelji. Neće upoznati ni svoju šestogodišnju sestricu, ni baku, ni ujaka... Svi smo se tako veselili njezinom dolasku, a sad... Sad smo je ispratili s ovog svijeta. S ovog ružnog, prljavog, okrutnog svijeta...Ne mogu ni zamisliti kroz što prolaze njeni roditelji, to je stvarno kalvarija. Blijedih lica i tupih pogleda, postali su samo olupine, sjene ljudi kakvi su nekad bili. I više ništa neće biti kao prije. Koliko god vremena da prođe, neće ni zaliječiti, a kamoli izliječiti rane. Ne znam kako će mi sestrična to izdržat. Mora biti jaka zbog druge kćeri, ona treba majku, ali ovo... Ovo je prestrašno. Nemam riječi kojima bih opisala što osjećam. Dok je malena bila na aparatima, moja sestrična je cijelo vrijeme bila u bolnici,  uz nju, satima je stajala pokraj nje. Svi su joj govorili  da je bolje da se ne veže za nju, da će joj tako poslije biti samo gore, ali ipak, nije mogla biti kod kuće, to je taj majčinski instinkt... Stvarno mi je užasno žao što ih je zadesila takva tragedija, to je zbilja jako teško za preživjeti i nema utjehe, riječi ništa ne znače. Naravno, uvijek ostaje pitanje zašto se to baš moralo dogoditi nama, jesu li krivi liječnici ili netko drugi, zašto je baš moja mala slatka nevina nećakinja morala umrijeti, ostaviti nas sve u suzama, boli, šoku...Nismo je stigli ni upoznati, prerano je otišla, ali uvijek ćemo misliti na nju i bit će nam u srcima. I vjerujem da, gdje god da sada je,  zna da je njena teta puno, puno voli. :((((

Mrzim slati i primati poruke u kojima piše da moramo razgovarat. A upravo sam njemu poslala jednu takvu. Opet je aktivirao profil, i , nakon što se nismo čuli dva i pol tjedna, poslala sam tu poruku, dosta mi je neizvjesnosti. I znam da ću bit živčana sve dok mi ne odgovori, a možda i nakon toga, ovisno o tome što će mi napisat. I čim vidim Inbox (1) pomislit ću da je od njega, a uopće ne mora bit. Na iglama sam, al barem ću se smirit kad riješim na čemu sam s njim. Čak i da se prestanemo viđat, Bože moj, nije kraj svijeta. Ali, ipak, nervozna sam oko cijele te situacije. Šta ak on uopće ne želi razgovarat samnom. Možda sam se cijelo ovo vrijeme previše krivila za sve, možda nisam toliko kriva, dio odgovornosti je i na njemu, ali istina je da sam jako pogriješila. I zato sam nervozna zbog tog predstojećeg razgovora s njim. Znam da nemam razlog toliko se živcirat oko toga, što je najgore što mi se može dogodit? Može napisat da nemamo o čemu razgovarat, da se nećemo više viđat i ok. Ne bi bilo prvi put da sam ostavljena. Preživjet ću. Ako sam preživjela (i preboljela) prekid s ovim prije njega, kojeg sam stvarno voljela kao nikog, preći ću i preko ovoga. Ipak, tako se nadam da će bit sve ok, da će pristat razgovarat samnom i da ćemo izgladit i raščistit naš odnos. Stalo mi je do njega, nisam ni slutila koliko, sve dok ga nisam skoro izgubila. Možda ga previše idealiziram, ne znam, ali on je stvarno baš dobar dečko. Uf, držite mi fige da bude sve u redu. Pusa.